Petkom poslije ribe | Kemal Mujičić Artnam

PJESMA O PTICI KOJA SE NE VRAĆA

olako sam priznajem stvorio ovaj svijet
i lakom kao prijevara
promjenjiv kao ćud
i lijep kao zamama
narugah se zvijezdama:
eto i vi mi morate sjati

o ljudi
dao sam vam kao dobar dobrima
misleći ako imate sve
da ćete bogati biti
i praveći vas na svoju sliku
sebe sam kanio popraviti
no
urlik mi se ote

tada sam spoznao sve svoje moći
potom ispijao sulude noći
stvarao odvažne da bi ih žderao
žarovit i žestok
a tako utažen
dugo i duboko dugo sam patio
o djeco moja
a onda sam shvatio:
sve ću da se vrati
opet na početak
u alno
u astralno
u jaje kristalno
u kuglu skarabeja…
i crn kao ništan
i velik kao vrijeme
ispočetka kao vrijeme
ispočetka opet
nebeske ću ptice
pripremit za let
u poletu ludom
čudo će se zbiti
i tek na trenutak
otkrit ću vam lice…
učinit ću novi drugačiji svijet
a onda ću stati
i krišom se skriti
u glas prepelice

16. 10. 1993.