Ovaj neobičan roman vodi čitatelja kroz labirinte neznanja, u halucinantni svijet strukturiran poput ambijenta ili mirisa – gdje događaji nisu tek tako razasuti niti su osobnosti likova naprosto razlomljene – u kojem identiteti i znanje nikome zapravo ni ne trebaju. Zoran Roško svoj književni svijet gradi na potpuno drukčijim temeljima i neobičnim jezikom predstavlja novog čovjeka, unikatnu pojavu našeg doba, koji je istovremeno fašist i ekstremni individualist, ubojica i konceptualni umjetnik – Minus sapiens.

Obrazloženje žirija uz Nagradu Janko Polić Kamov

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ne popuštajući iskušenju transparentnog smisla za koji suvremeni čitatelj očekuje da bude twitterovski izraziv, Roško destabilizaciju provodi već na razini rečenice, pa tako već na samom početku romana, već u prvom pasusu Roškov pripovjedač komentira da vrvi osjećajima, pri tom naglašavajući: „ako su to uopće osjećaji“. Ti osjećaji, navodi se potom, pripovjedaču paraju srce, pri čemu, dakako, odmah slijedi napomena: „ako je to srce“. […] Na određeni način Minus sapiens ispisivan je i kao inteligentna parodija one knjiške kulture koja se dala inficirati stvarnosnom prozom jer se, naime, zbilja ne svladava niti razotkriva opisom, nego rešetkom jezika, kamoli leksikom, nego režimom koje u našu perspektivu ugrađuje politika, hijerarhija sintagmatskog reda govorenja. Posao je pisca da invencijama kvari tu idilu, a budući da više ne vjerujemo u revolucije, piscu preostaje načimati pukotine u matriksu poretka, ponegdje parati šavove, optimalno sabotirati i time pridonositi kakvom-takvom propuhu slobode…

Igor Gajin, Stilistika.org

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Zoran Roško nije jeftini fantast niti razočarani mistik i gnostik, dapače, temeljna obilježja njegova pisma su crni humor, groteska, ironija, mudra persiflaža, izrugivanje stereotipima svih vrsta i na mnogo mjesta ove knjige, doslovno „Hard Boiled“ prepričavanje „pikarskih“ zgoda glavnoga junaka svoje knjige koje se zbiva u, što je, čini mi se posebno važno, beskonačnome simultanitetu vremena i prostora o kojemu je profetski pisao Einstein. Općenito, izvrtanje onoga poznatoga, majstorska demontaža svih naših uvriježenih pa i „znanstveno-svetih“ znanja i istina ono je književno umijeće koje Roška tako lako šalje u neke druge pripovjedne galaksije ‒ izvan uobičajeno nostalgično-anegdotske ili (pseudo) angažirane, uglavnom autobiografske dremeži suvremene hrvatske proze.

Delimir Rešicki, Vijenac

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Svakim svojim retkom Roško zabija zlatne čavliće u lijes mnijenja koje pogrešno nazivamo znanjem, književnošću, uređenim socijalnim životom. Njegova konačna namjera nije restauratorsko uskrsnuće starih znanja, nego predano trijebljenje korozijom ugroženih mrtvih slova na papiru i uključivanje čitatelja u trip koji je u temelju svih istinskih avantura, bile one sobne ili svjetskoputničke. Roman Minus sapiens žestok je eksperiment sa sviješću koja se upustila u ljuštenje mrtvih kožica naših identiteta, a u nakani da se jednoj književnosti pokaže kako izgleda nepreparirana riječ.

Dario Grgić

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Pripovijedanje u Minus sapiensu sve je samo ne ono sa zadrškom, pripovjedač nas obasipa s pregršt podataka, trudi se detaljno opisati likove, okružje i atmosferu te objasniti što se i zašto događa da bismo svejedno ostali uskraćeni za sve to znanje. Zoran Roško je romanom u kojem prevladava događajnost ostvario metafizičko remek-djelo.

Ivana Rogar

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Najdojmljiviji aspekt Minus sapiensa, barem u očima nas koji intenzivno sanjamo, njegova je atmosfera. Roško se ističe sposobnošću da jedan snoliki, alogični i zaumni setting posreduje odmjerenim jezikom i gotovo posve konvencionalnim pripovjednim sredstvima; apsurdnost događanja u romanu i njegovih likova otud stoji u kontrastu sa suzdržanošću njegove formalno-jezične izvedbe, što konstantno osigurava humorni efekt.

Dinko Kreho, Novosti