Svijet bez predmeta | Gordana Benić

ALVIN, AMORF, GOLEM I ALVARO

(Je li to početak budućnosti?)

Alvin je iz oblaka sumpornih para potonuo u dubinu; gdje sjene rastu iz šupljina nalikuje riboptici ichthyorni. U tami nečega što se još ne razaznaje minerali svijetle u maglenim kuglama; najstariji fosili ptica moa plutaju između grebena pliocenskih oceana
Amorf iz mora izlazi; smanjen, sitan poput zrna, potapa se u tmici. Kakva tlapnja: ovdje je trebala niknuti trava, preletjeti ptica ili se učvrstiti kamen
Gle, toliko o prividima nije znao Aristotel, niti Platon; a ni oni prije njih; u težnji da otkriju elemente zraka, vode, vatre i zemlje
Je li to početak budućnosti? Golem izranja kao divovska skulptura. Oživjeli demon sačinjen je iz mulja i gline; slijede ga plesači, djeca i novi magi; svi premazani blatom
Sjedneš li u podnožje bezlisna stabla, vidiš samo nekoliko rupa na kori, potajni nacrt ukletoga zamka. U nutrini gomila se modro lišće, odjekuju šumovi diluvijskih kiša
Alvaro zaboravlja vlastito ime, i kako se oglašavaju životni oblici: hej, nemoj otići!
To je dobra vijest. Nikada nisi bio drugdje doli na Zemlji, niti možeš postati nešto drugo; dakle, došao si zaboraviti!