Svijet bez predmeta | Gordana Benić

GENIUS LOCI

(U lapidariju)

Zagonetni moreplovci i dječaci s vrčevima uronili pod plijesan boje mentola .Vlažna zelen oplela razlomljene kipove i torza
Koji su u davnini trgovali moćima sad nose paprat što raste iz mrkline; njihovi preci donosili poklone Issejcima
U lapidariju tjeskobna sjena zakrila rimske putove; Ave Cezare; razdrobljen je carski sarkofag od porfira
Pod ruinama herme tetrarha; carski likovi od bijela kamena, okrenuti glavom nadolje
Na odore moćnih centuriona kaplje smola s borovih grana, u Aurelijevoj togi lišće lovora
Kosovi i leptiri nad reljefom Amora i Psihe, rasuta žbuka posivjela je u sjeni; čini tvarnim novi zemljovid
Napuklih leđa Atlasa podiže zidove, lagano poput snopova žita. Pomiču se dvoprezi u zidnim slikarijama, pokreću matrone čiji se osmijeh već utisnuo u tminu
Cehove zidara, klesara i kovača nadmašila mliječ rasječenih agava. U kvadratima mozaika modri cvjetovi, beskonačni prepleti bršljana
Genius loci ima lice djeteta; od kamena mu stopala, dlanovi i haljine. Prerano je ostarjelo u samoći i uzničkoj šutnji