Svijet bez predmeta | Gordana Benić

TAMA JE PUNA GLASOVA, U DUBINI MRAKA RAĐA SE BOGATI NOVI SVIJET

Iznad ruina hrama gusti rojevi šišmiša, pojave se niotkud; i – iz – šupljina u kamenju, i  špilja drevnih pustinjaka rasprostiru se u valovima. Leteći šumari zacijelo su prave izmišljotine noći; nazivaju ih mračni putnici, čuvari daljina

More prekriva fantomske krajolike, rubom zaljeva rojevi krijesnica. Kada se duše vrate u tijela uistinu možete vidjeti one koji su hodali predjelima uz more; u mulju pustih plaža raspoznati stope stare dvije tisuće godina. Zvao se Ka, bio arhitekt ili graditelj; opisao zlokobne pustoši i čudesne gradove. I on je otišao neznano kud

Apokrifni zapisi čuvaju spomen o plemenitom Eniu Andreisu, sinu ornamentista i dekorativnog slikara. Oduvijek je volio brodove; otac mu predvodnik nebeskih lađara. Bodro smo veslali prema kopnu; usred noći čuo se prasak, kao zrna pijeska iščeznuli gradovi daleke Afrike. Za deset smo dana preplovili Sredozemno more, stigli pred palaču cara Dioklesa

Što se događalo u vrevi između zidara, tesara, klesara; jurili s jednog na drugi kraj podzemnih hodnika; i konačno; sve su dvorane preuredili u sobe za sabiranje zaborava. Po naputcima novovjekog statuta zdrobili glavu sfingi od oniksa; prebrisali gradske vedute, spalili zlatne knjige kvatročenta

Kako romantično! Znate, prepoznajem raspored prostorija, čak i mali zatvor ispod stuba; rešetka se podizala i spuštala. Okomiti žlijeb obrubljen ukrasnim astragalom; klesano uže uzidano je u susjedne zgrade

Iz careva rova, zajedno sa zapregama, ponekad galopiraju konji. Bog zna što ih prestraši? U dubini, zakrivena spremišta krijumčarene robe, a cafe-shantani zvone iz grota

Ni svjetlo voštanica ne gasi se na vječnom propuhu, samo klizi niz mračnu masu nasipa; prianja uz tamu što ispunja dvorane pod morem, i rastače mozaike geometrijskih ukrasa

Tulio i Hera proveli noć u Spljetu; sakupljena lončarija, oslikana platna i pečati; sve što su kanili ukrcati na brod, nestalo je u vatri lučkih skladišta. Nisu razgrtali pepeo zgarišta, ostavljeni predmeti tinjali su i trovali zrak

Kažu: zvijer tame dolazi uz dubine! Schulz je prvi pretpostavio; pod tijeskom grada i tlo se pomiče. Nadomak sjenama žive bezimeni. Opstoje u talozima stoljeća, u sitnom otpadu preostalom iz doba voskara i suknara. Još neimenovani rastu među ruinama i spolijama, premještaju se zajedno s pijeskom iz lagune; za južnoga vjetra šumore u krošnjama palmi

U lučki grad stigla akrobatska skupina Igom; smjestili ih u prazne sobe ljetnikovca; orkestar svira zaboravljenu Woosterovu simfoniju. U tom gradu sve je lažno, i, nitko ne haje za rasvjetu. Pod zvonom katedrale nema njihala, niti je ljevač utisno žig. Nestvarna su gotička pročelja, konji na fontani, čak i topole u perivoju

Nije li to neobično; izrezivači stakla i modelari još izrađuju svijećnjake za samo 50 kruna; žene šivaju baršun za livreje, raspoznaje se mnoštvo ornamenata. U kuće se ulazi s trga; na stalku ostao nezavršeni vez te igla za čipku

Gusari su rezbarili ružino drvo, i grimizom školjaka bojali tkanine. Potvrđeno je kako su ovdje živjeli još u doba vladara Karolinga; onda su naprasno iščeznuli

Stigavši u tu pustoš, moreplovci su počeli graditi palače u maurskom stilu. Ondje sam rođen prije tisuću godina. Kad me ispuni tuga, hodam tajnim tunelom ispod grada ; premda sam sjena u dalekoj zemlji Bay

Čast mi je govoriti o prošlom životu u kojem sam bio kornjača. Već pet godina nisam kornjača; to je zaista dugo vrijeme kad morate galopirati