Svijet bez predmeta | Gordana Benić

PITAM: KAKAV JE TO MASKENBAL; OTKUD LJUDI NAVIRU I KAMO NESTAJU

Adrijan:
Gospodar dobre riječi. Njegov otac vjeruje u tišinu

Marija:
Igra sreće

Lullubay:
Dijete, tvoje su oči prozori; vidim te iznutra

Lucij:
Na izvoru vremena; ne zna se hoće li srušiti svijet pod sobom

Anonim:
Nepoznati čovjek, izmislio je kruh i kotač

Ivan:
Blagoslovljeni slabi, njima će ostati Zemlja

Theo:
Blaga bijaše noć; predmeti se odijevaju u prašinu i zrnasti prah

Zora:
Sva su moja djeca blizanci, rođena u onih nekoliko minuta što dijele noć od dana

Anabell:
Samo malobrojni mornari rezbare u drvu; majka mora ljubi srebrnarski obrt

Anonim:
Nikad nisam vidio ružičasti pijesak i zelene konje

Thum:
Sparno je i vlažno; srce zemlje udara kroz tabane

Tamij:
Rori tajanska luka, Moš-grad trgovište na tajanskoj cesti, El Rai kralj tajanske zemlje. Svi na putu zvijezda i brojeva

Moria:
Alkemičari još traže duše nepoznatih tvari, zvjezdočitači i opsjenari pričaju o snovima

Mhrem:
Zid (444 x 600 metara) od modrih je opeka. Vječno korito sjene staro koliko i kraljevstvo Sunca

Tisma:
Zemlju su prenosili na Zapad; zastali na uzvisini, dozivali ga: Tisma! Tako usamljeno dijete; u svom jadu i zbunjenosti, već zarana imao je vizije

Keith:
U hladnoj rijeci ja sam Keith, gotovo 40 godina mislim na lijepog muškarca kojeg jednom vidjeh na obalama naroda Vran. Zvali ga Jutarnja zvijezda

Eki:
Kada je Otac oluje urezao nove putove, i kamenjem zasuo pustopoljine, dječaku su izbrisali zloslutno ime Orthan. Otada se zvao Lord Eki, gradio kuće i ceste; od 1866. zemlju više nisu prenosili na Zapad

Dem:
U zemlji sretnih pastira, na padinama otoka Kron, uzgajao masline Nakon deset godina postao žuta trava; činilo se kako njegov duh lebdi nad poljima šafrana

Anonim:
Može li ponovno biti što je već bio? Ploviti oko svijeta, od Antwerpena do Valparaisa, s deset članova posade dijeliti kruh i vino; ljubiti kraljicu pejotla pored rijeke Rio Grande, nadomak pustinji

Lara:
Bila sam mlada, i ništa mi nije bilo galantnije nego da me spasi pristao muškarac. Mnogo godina kasnije vidjeh sina na pustoj granici, u zarušenu bedemu; snomorici

Frost:
Utvrde uz putove pokrajine Bonman zatvorene su; na padinama brda ostale crne brazde i zgusnuti prah srušenih zidina

Ulyssis:
Moraju postati građani odgovorni zakonu; iz luka protjerati useljenike iz Grčke, Španjolske, Francuske, Italije, i s obala Ilirije

Phille:
Možeš ih prepoznati po išaranim licima i stopalima, egzotičnim maramama od svile. U tunelima grade hramove, čuvaju spise na moćnom jeziku bartard

Timo:
Na stadionu se okupilo 5 tisuća vježbača; uz zastave modre i zelene, a gledatelja viša od 80 tisuća

Anonim:
Hiroviti car iznio je novi plan: narod će stanovati u podzemlju i u kriptama. Pod zemnim svodovima bit će prostrana skladišta za promet velike luke

Louis:
Avanturisti i sljepari otvaraju radionice u istočnoj četvrti, premda prijevoz vodenim putovima lako uništava pokućstvo. Poznajem jednog trgovca koji se razbolio od vode

Fin:
Muškarci hodočaste prema sjenovitim mjestima u dolini. Žene visoko u brdima uzgajaju konoplju i tkaju

Elimes:
Svete su zemlje koje imaju prirodne pećine pune ptičjeg izmeta

Thomas:
Pod kamenom ilovača upila vlagu; pejzaži podzemlja umnažaju se snovima. I sve postaje veoma čudno

Anonim:
Tkalačka poduzeća sabiru bale sukna, skrenu tokove podzemnih voda

Smith:
Ona je zapravo Giocconda, vampir; više puta bila je mrtva i naučila tajne brojeva. Trgovala čudnim tkaninama, a začine i mirise donosili joj putnici s Istoka

Anonim:
Zagnetna Miss Sunshine mramor je što živi dok ga sunce ljubi; a crni lijes kad je oblaci prekriju. Što je doista bila?

Lady Abigail:
Njezin otac proučavao je perzijske tepihe iz Ulice Stratford u Oxfordu

Zefir:
Duše, sjećaš li se kako su sjajne bile zvijezde, more se utišalo od njihova šumora

Ariel:
Da, sjećam se; vidjeh gdje među Zemljom i hladnim Mjesecom plovi brod s pulenom, djevojačkom glavom na pramcu

Anonim:
Iznenadit ćeš se kad saznaš tko sam. Kažem li Mary, onda to jesam; Kažem li Mabel, onda sam Mabel

Regina:
Bez imena ne postojiš. Nema te!

Solar:
U rudniku polarne svjetlosti, u mirisu bilja, u tihu razgovoru; ne mogu im odrubiti glave kad ni tijela nemaju

Tores:
Da, ovo je dirljiv trenutak; uzgojeni na tresetištima i močvarama cvjetovi svijetlili u mraku

Vittorio:
U Ivanjskoj noći procvjetale agave: sve odbjegle duše spuštaju se s visina

Zeroh:
Na cijelom otoku ničeg doli guštera, osjetio sam kako promiču negdje u mraku

Lady Abigail:
Vilinskim plesom bosonoge žene privlače svjetlo, najbliže su svemiru

Anonim:
Tko si ti? Osjećamo se posve izgubljenima, jer uminu svjetlost

Eliza:
Dakle, Honz vas ipak nije izmislio. Kad Honz sanjari, žene su jarko našminkane, visokih potpetica, u sjajnim balonerima i gumiranim šeširićima. Ispod uličnih svjetiljaka ispijaju liker od mente, potom odlaze na predstave u mondeni kabaret hotela Hungari ili Astoria

Boeli:
Augusto i prijatelji pisali uvode za kazališne predstave, posve se prepustili zabavama

Anonim:
Čovjek je rođen kako bi imao dug i ispunjen život

Christo:
Slijedio sam zraku njihova pogleda; najniže, pri zemlji, rob je prao odsječenu Krstiteljevu glavu

Anonim:
Iz stotine iskustava sastavljen lik, jednak Ivanu iz Svete Zemlje

Erno:
Nakon nekog vremena možemo graditi i vlastita sjećanja

Lucius:
Morali su na koncu zaključiti; u terakoti antičke opeke nema ničeg doli pijeska i blatnjave vode

Paris:
Tajanstveni nemir obuzeo ljude i predmete učinio nestvarnima

Anonim:
Zemlja kao element i ne postoji; zvijezde koje vidimo možda su već davno mrtvi svjetovi