Svijet bez predmeta | Gordana Benić

ZLATNO BRDO

(Duša puhača stakla)

Mjesecima se nije govorilo ni o čemu drugom nego samo o Marcellu Juanu Brittu, puhaču stakla koji je otišao na Zlatno brdo
Kada se duša puhača stakla udaljila od tijela, prikrivena u lišću postala je prozirna; Juan Britto osjeti se kao čarobnjak u gnijezdu prapočela
Zausti: moja duša zlatna je riba. Pozobat će vrući dah gejzira, iskušati se u zvuku razbijena stakla. Prebivat u teškom mirisu nerazrezanih knjiga, i sjetnom dahu prošlosti
U gradu pod brijegom ulice obilježene imenima školjki: Thais, Purpura, Oliva, Aplysia, Sipho, Ensis. U naplavinama tragovi slanog mulja, perje galeba pod zidinama
Između tmastih čempresa, koji svetački nadvisuju zemljovid grada, duša puhača stakla lebdi kao utvara.
Bijah Arhanđeo: Kako je zabavno nestati u gomili nezamjetan, posve nevidljiv uz rubove sjena
Puhač stakla Marcello Juan otišao je na Zlatno brdo, njegov čudotvorni naum već se pamti kao napitnica iz tugaljivih opera. Od njega ni glasa