Svijet bez predmeta | Gordana Benić

KARTOGRAFSKE ZAMKE

(Rubovi novih kontinenata)

U kolovozu Fabijan je prorekao kako će zeleni krug svjetleće komete Klio Stiron postati velik kao Mjesec, a potom izgledati kao novčić utisnut u oblake
Kazao je: bezimena plijesan već potapa otoke, ljudi sve manji i manji, dok silna plima uzdiže rubove novih kontinenata
Grad Spalatro crni se na rubu zaljeva. Iz mračna pristaništa isparavaju opori mirisi sumpora i razmočenih trupaca
Rastvaraju se pukotine u crnini i mulju pod dokovima. Na vlažnim konopima ljepljive sjene i guste kaplje soli
Znakovi pustoši potajice nagrizaju temelje grada; sivi pijesak zasuo ulice i hramove, prekrio prozore i zidine, uvukao se u biljke, tamom prekrio kamen
Slušam, slušaj; davno potopljeni glasovi žamore nad lagunom; zatajena kopna i nasukani brodovi iznova se otiskuju nad zemljovidima. Usred neba pričinja se more
Odnekud razgovijetni šapat: Svijet duša napučen je kartografskim zamkama. Znam, zna; Neka mu bude; Umorio se plivajući: Ha! Ha! Upha!