Tanja | Franjo Nagulov

DAO SAM SRCE ZA KRUGOVE

Otpisujući ranije iluzije povezao sam se s čeznutljivim polarnim
bogovima. U njihovu hramu, u zimskoj kući bez grijanja, umjesto
mudraca postao sam ljubomorno govno: muškarac
neodgovoran prema mržnji. I sada znam (budući da znanje
još jedino može biti osjećaj): bioritam, zadužen za
umiranje i dosadu, diktirat će posljednja pisma.
Tek usput, instalirao sam ovu pjesmu
potpisavši je brojevnom vrijednošću:
3,14 kn/kg
Brojevima se čak i mladi nevjernici prisile na samoću.
U ovom slučaju (čitaj: uvijek) ona podrazumijeva Tanju.
Jednostavnu identifikaciju, neposjedovanje, gramzljivost
upražnjenu u fantaziji.
Poledicu koja izmiče tlo
pod nogama.