Tanja | Franjo Nagulov

I DAO SAM OKO ZA EKSPERIMENT

Svoj kadar, svoju izložbu. U pljuvačnici svetogrdnih neonskih
Tanja, u krugu manije, govana i krvi, i u komercijalno
iskorištenoj figuri ponavljanja. Ispalo je da sam odabran pisati
i sjediti upravo za ovim računalom*. Moja ruka ne završava
romane zato što ne završava ništa. Prvotna verzija
Tanje glasila je: TANJA – ROMAN O MODERNOJ GLUPAČI!
Nekoć su mi snovi služili kao članovi pokreta otpora:
(bombaši, jebači i pjesnici). Bili su viđenja ilustrirana genitivnim
portretima Tanje – žene koje nema.
Sada su ugrađeni u dementni osječki mozaik,
u ogrlicu od baltičkog jantara:
u iskustvo za koje nisam spreman.

* Laž. U pitanju je pisaći stroj, čega me je 2002. bilo stid.