Tanja | Franjo Nagulov

I SEBE ZA TEBE

Ovo nije roman, a moje srce ne skladišti ništa osim buduće bolesti.
Pišem o sranjima koja mi Tanja nudi kao kreker.
Apostrofiram djevojku: ljubavnu sferu, glumljeni astral,
varijabilnu alkemičarku čijim se licima služe karnevalske povorke.
Ja se osporavam, ja usporavam, ja se protivim nastojanjima da lijepo pišem,
ja sam horoskopski znak i njegovo hipnotičko svojstvo,
djevica onomatopeja – muzički instrument Tanja:
(metak u čelu)
(apozicija građanske sreće)
(drmeš disciplinirane histerije).

Otišao sam da bih se vratio – i pogriješio.

(izvjesna smrt nalaže izvjesnu interpretaciju)