Tanja | Franjo Nagulov

TANJA br. 1

Tanja koju vidite prepisao sam od prijateljice koja je voljela moje
prepisivanje. Ne znam je li bila Tanja.
Pisalo je:
CVIJET. JA. VENEMO. (datuma se ne sjećam).
Ali upravo ta misteriozna ovisnost o sjećanju na juke-box večeri
prisiljava me biti Tanja;
to je drugo ime za proljetno koračanje gimnazijskim hodnikom.
Sve rjeđe koračam – sve je rjeđe proljeće.
I sve sam slabiji rekreirajući nezainteresirana
osjetila pomno doziranom samoćom.
Ova je krađa davno počinjena: (u čitanci iz književnosti, pokraj kazala,
piše: Voliš Tanju, zar ne?).
Cvijet u konkretnom slučaju djeluje kao uskraćeno priznanje.
Nije Tanja: ja sam. (venem).