Tanja | Franjo Nagulov

TANJA br. 3

Prošle su me godine* oduševljavali Kandinski i Clint Eastwood.
Ove godine dovoljni su Murakami i Jerofejev.
Artificijelni jazz i pobunjenička votka –
dva treninga, dva mala mazohizma.
Jerofejeva sam pronašao na stolu s povrćem.
Murakamija posudio u biblioteci.
Presavijao sam stranice ne brinući da bih
zbog toga mogao gorjeti u paklu.
Nije li dovoljno što koncem 2002. udišem sjever
u Osijeku kojim, prerušena u napuštenog pekinezera,
luta napuštena Tanja?
Nije li dovoljno što se koncem 2002. i dalje učim razlikovati
dobro od zla: Jerofejeva gađam flašom.
Murakamija atomskom bombom.

* Februar – april 2001., uglavnom nekolicina knjiga i noćni program.