Tanja | Franjo Nagulov

TANJA JE ERNEST HEMINGWAY KOJI U STAROJ ČITANCI ŠUTA PIVSKU LIMENKU

Tanja zaslužuje sve najbolje što je u stanju ponuditi moja šutnja.
Ne znam može li biti patetična kao Novi Sad.
Može: U Vojvodini razvlači slogove.
Ne može: U Osijeku je zovu Tanja.
Tanja je nesuđeni prozaik spektakularnih razmjera. Ponekad je,
mada ništa njeno nisam čitao, uspoređujem s Nealom Cassadyjem
ili Williamom Burroughsom (s upitnim gh na kraju).*
Žalila se da nema sluha i da je nepopravljiva kao većina mojih pjesama.
– Sluh je zlo. – kazao sam joj.
Ne znaš: 19 mi je, i još odrastam. Sentimentalnost na koju igraš
tjera me da nekoga ubijem.
Pomažem: Netko, to je drugi. Najvjerojatnije liberal. Nikakva šteta
ako mu iščupaš srce pa mu ga pojedeš pred ženom i djecom. Psihopati
koji ubijaju liberale posljednja su nada za čovječanstvo.
Bila je tužna kao jutro poslije.
Preračunat ću se:
– Tanja. Vjerovala ili ne, sada sam 100% siguran da sam žena,
da te volim, da si mladić s kojim kanim prespavati
četiri posljednje stvari. –
– ? –
– . –
Shvaćam: Dobili ste pogrešan broj. –
Drava će prešutjeti ljetne hitove. Pored ostalog:
Tanju 1, Tanju 2 i Tanju 3.
Tko bi ih, uostalom, zapamtio?

* Krajem 2002. nisam bio siguran kako se piše bitnikovo prezime. Krajem 2002. pisaći stroj nije imao pristup internetu.