Tanja | Franjo Nagulov

TANJA JE GUBLJENJE VREMENA

Deset minuta jede kolač. U oku ima krmelj nalik na zarez.
Vodostaj Drave u Osijeku razotkriva neosuđene vladare.
U bilježnici Tanjin telefonski broj. I bilješka o zgubidanu
koji je u Osijeku, tražeći prodavaonicu riječi, nabasao na Tanju.
Nesumnjivo: godilo bi mu da dođe.
Tanja tvrdi: Nikad neću voljeti Nagulova. On je sekundarno
filmsko stvorenje – propali pjesnik i hladnokrvni mrzilac žena.
Čaša vina na stolu bezbožnički je praznik Tanjinog i mog beznađa.
Tanja, fulali smo: Kao Dziga Vertov, kao gladno oko u kameri.

(svi su praznici bezbožnički: proždrljivi kao b, ružni kao č)