Tanja | Franjo Nagulov

TANJA JE PRESVUČENA AVANGARDA

Tanja podsjeća na blagdansku menopauzu: melaninsku tišinu između
dvaju porodičnih posjeta. Voštani detalj, sobno žutilo hranjeno izostavljenim
monologom: Zašto toliki divni režiseri, baveći se tumačenjem snova,
filmsko platno zaprljaju krvlju i propagandom? I zašto glumiš pjesnika?
Čini se da tvoje Tanje ne trpe adolescenciju (od koje ne odustaješ).
– Kao ni smrt. Koje imam dovoljno za svoje sebične ruke. –
– Uzmi me. Stanem u njih. –
– Tanja, katkad mi se čini da si nomad, neutaživa želja za životom,
logička pogreška. –
Taj sam se put zabrinuo za Tanju: ja sam sigurna soba za zlostavljane Tanje
i ružičasta gnoza za Tanje zlostavljačice. To znači da ni Tanja ni ja
ne stojimo najbolje s faktorima iznenađenja kao što su:
a) osječke prehrambene navike
b) Osječani
c) Osijek.