Tanja | Franjo Nagulov

TANJA PSIHOZE

Tanja je ružna: iz profila meni nalik, sprijeda nervozna kao ja.
Tanja je nadarena za nervozu. Tada se smije:
(smije se kao Tanja).
Smije se samoukom usnicom i smiješna je dok se smije.
I to smijanje podebljano je šminkom dovoljno dječjom da odahnem:
nije zabuna, Tanja je.
Tanja mi ponekad djeluje literarno samo, a meni je kao manifest
zanimljiva Tanjina dezorijentiranost pod usporenim nebom
kojim kruže ptice razrijeđene na kiši. Kao trag nekoć sretne kamere
na papirnatoj bjelini, kao tekst.
Tada sam razmjerno siguran da volim Tanju. Tada je moja sigurnost
potkrijepljena intuicijom. I u stidljivom povjerenju
otkrivam si da bi me mogla voljeti:
(pri čemu je obostrana podnošljivost
strpljiva strana zatočenosti na Pedagoškom fakultetu,
na trećem katu. Trećem mislim).