Tanja | Franjo Nagulov

TANJA U 8:24

Povremeno su Tanjina jutra virtualnija od pospanosti.
Razgovaramo o mojim vožnjama iz Vinkovaca u Osijek,
i o njenim nesanicama u Studentskom domu.
Tanja i ja često se zatvaramo u krug minimalističkih fantazija:
npr. počastimo se espresom iz aparata na Pedagoškom koji je,
početkom novembra, prestao isporučivati zaslađene stvari:
(2 kn za bljutavo, koncentrirano ništa).
Tada obično uspostavljamo kontrolu nad prisnošću; vježbe disanja
namijenjene su predstojećoj srčanoj bolesti koja, s plavog
ekrana smrti, marljivo prikuplja donacije.
Tada je Tanja šutnja koju slojevito volim:
(Kant i Klimt, red i dekadencija na hodniku prijašnje
pedagogije, treći kat, Treći program, treća vrata).
U 8:24 događa se Tanja nalik meni: 8:24 je, spava mi se.
Toj Tanji poklanjam ostatke nedjeljnog
drijemeža, na što mi uzvraća
ostatkom večere i ostalim ostacima.