Mamasafari : (i ostale stvari) | Olja Savičević Ivančević

BICIKL

 

Neka je slava biciklu! Bicikl i ja smo kentaur.

Između svega što na put kreće, bicikl ima pravu mjeru, pogotovo: u brzini kretanja, u snazi koju daje i uzima, u radosti.

U radosti,

koja nije puka sreća, a nije ni cigansko veselje,

zuji tihi, jednostavni mehanizam.

Radost

je pitomo srce ove metalne životinje.

Slava biciklu koji me iz moje ulice pronio kroz slavoluke zabranjenih hotelskih gradova i plaža, uvijek malo brži od čuvara.

Slava biciklu na nizbrdici koji nas je, zaslijepljene suncem i prašinom, spasio od seoskih pasa.

Slava biciklu na kojem sam se penjala po ljubav na jedan, a potom spuštala po ljubav na drugi kraj grada, bez bicikla to nikad ne bih uspjela, mlada, brza i puna ljubavi.

Čast i dika brižnom biciklu sa sjedalicom za bebu, kao i onom bez kočnica, onom za vjetrenje suknje po šumskim stazama, kao i onom koji opstaje na asfaltu.

A svakako, čast i nogari koju si naknadno ugradio na naš bicikl, jer je, čim luda vožnja stane, ta mala podrška neophodna za ravnotežu.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.