Mamasafari : (i ostale stvari) | Olja Savičević Ivančević

REP

Riblji rep, može i rep guštera, bika ili zvijezdin kositreni,
Nedostaje nama, mnogim ženama ili muškarcima. Kitnjast,
Životinjski, ali najbolje oštar mačji ili od nekog psa,
Ozbiljnijeg. Jednostavan rep dao bi mi mjeru. On bi me na koncu držao
Na okupu. Za rep bih se mogla uhvatiti u ovoj odsutnosti oslonca. Sve je
Prašina i sve tekućina, rep bi mogao udarati po tome, lomiti, rep bi mogao stršati Apsolutno.
Zaustaviti me kao čaroliju u prostoru sobe.
Dovršiti me.
Pući točku.
Rep leptira koji se zove lastin rep ili čegrtušin, koji je  možda najljepši.
Postojao je atavistički rep koji su u djetinjstvu odstranili
Mom ocu. Rekli su mi da je to bio njegov blizanac, i  danas, ako o tome
Razmišljam, to što su rekli sasvim je razumljivo.
Napokon znam što i meni nedostaje, baš kao manje-više svim
Ljudima koje poznajem. Pa i ponekom dobermanu ostane  ta čežnja.

Voljela bih za sobom vući sve repove i neumjereno onaj od pauna.
Toliko pravaca, mogućih vršaka kojima bih govorila:
Krajičci. Tad bih bila ustrojena konačno,
Savršena. Znala bih koliko me stane u teglu, koliko
U lakat, u jutro zemlje, na trg, u dvjesta sati,
Nekoliko araka i prijelazni pehar;
I kamo sve to vodim.
Najvažnije: tada bih mogla staviti sol na taj zgodan rep, odvući
Ovaj stol do prozora, cigaretu i laptop. S takvim završetkom
Početi.