Mamasafari : (i ostale stvari) | Olja Savičević Ivančević

IMANJE

 

Imam bore oko očiju smijalice i jednu pokraj usana plakalicu.

Nosim bebu, svjetliju od meda, oprano rublje miriše, a muž iznosi kovrče na grudima, dolazi s crnom iskrom u očima, vodi nježnog mačka i bijelu barku.

To je moje imanje, što sam stekla.

A imam i mrtvo dijete u trbuhu, na bolničkom smetlištu, pola mrtvog oca u grobu, ispod vaze, noge su mu na bolničkom smetlištu,

i prljavo rublje i probušene čarape, imam kao i svatko s naše plaže,

i nepreboljene preboljene, bolesne, pojebane…

Obitelj koju je raznijela granata, a dovršio birokratski nož.

Imala sam i neku budalu od koje sam patila nekoliko godina, da je bolest umrla bih, ovako ništa.

Imam i gromke sestre s puno muževa i djece, svi na kraju godine prođu s pet i damo im para.

Moja me mater nađe, pa mi kaže: Sunce, koje si me sa Zemljom sastavilo.

Imam knjige, stol, stolicu. Ne trebam više od dva kubna metra za ono što jesam i što ću biti u smrti, a imam više.

Odrasla sam, to mi govori moje imanje:

Kad smo bili mali, suze su bile vrele, sad nas hlade.

Kad smo bili mali od smijeha nas je bolio trbuh, a sad se smijemo da ne boli.

Sve što se događa dogodilo se.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.