Mamasafari : (i ostale stvari) | Olja Savičević Ivančević

ŠEGRT

toliko svile se odmotava
pod mojom kožom neprekidno
da su me staratelji morali skloniti
u hram
među krčmarsko svećenstvo
tu ćeš, rekli su, mala
učiti pisati nogom po vjetru
i vjetrom po gradskim morima
izučit ćeš vještinu
bacanja letećih olovčica
(da zatvorenih očiju razvežeš pupak
i rasiječeš bradavicu)

vidjela sam kako pjevaju i ljube ludi učitelji
kako preskaču lipu i vodotoranj
ponekad pripiti trče uz zidove kuća
ali ujutro trijezno pometu svoje gole sobe
nježno obuku svoje gole žene i mladiće
povežu ono što je ostalo od kose
u perčin rečenica
i lebde iznad svetih tastatura

prvu sam lekciju svladala iz domaćinstva
složila sam svu svilu u bale
kao u malom dućanu metraže
trebalo mi je trideset godina
još toliko će mi trebati
da razvrstam dugmad riječi
i sve te aplikacije

bojim se, u međuvremenu,
ostarit će učitelji, popušit će svoje lule vjere
a s njima i hrabrost i mudrost
brine me što će se dogoditi s njihovim kostima po čitankama
tu nitko živ više neće moći
sastaviti pjesnika