Mamasafari : (i ostale stvari) | Olja Savičević Ivančević

TIJELO MOJE MAJKE

Dijete nije pošteno, dijete pamti što je njeno tijelo uzelo: u ljutnji uskraćen poljubac i kad me lagano, ali odlučno rine pod haljinom. Kasnije pamtim što sam ja dala, namjerna zalijetanja i velike srdačne zagrljaje. Njeno je tijelo struna i spremno uzmaknuti. Izvana meko, sipa i sipina kost, iznutra je polomljeno kost po kost.

Čelom i obrazima opipavam mamu: njen žilavi život, tanku energiju. Majčinstvo je samorazumljivo i bespotrebno kao vatromet; zdjelice i lopatice, prevelike grudi za tako mršavo tijelo i veliki bijeli zubi predviđeni za veliki smijeh. Mršavo tijelo moje majke povijeno je kao pitanje, kolateralna žrtva. Iznutra ona je puder, pepeo i vijavica.

Zaboravlja koščate češljeve duboko u mojoj kosi, pa kaže: gdje su mi ono prsti. Polaže ruke na moju glavu, glavu na moje ruke. Tako, tako. Miriše djevojčica koju njeguju dobre sestre.