Suho mjesto | Vida Sever

KANON

rukopisom
zamrznutim u danu
kada sam prestala rasti
širim se po
kuhinjskom podsjetniku:
presaditi prste u teglu
zatvoriti oči mesožderkama
pokriti te kad se otkriješ

tkiva su mi zaostala
u umjetnoj nesreći
ispod tvojih zelenih šaka
(smireni falsifikat
toliko boljih vremena)

sve što čitam
ocijedila si par puta
kroz tkaninu
i zemlju
i dalje me podsjećaš
da udahnem

sakrij me u staklenku s rižom
da izvuče lokve
i male ribe, mama