Suho mjesto | Vida Sever

SMIJEMO SE, U POZADINI MORE

oprosti
stvarno nisam znala
da je zadnje ljeto u kojem smo cijeli
otišla sam kući ranije
bus je stizao s još daljeg otoka
trebao mi je čvrst vektor
unatrag

tinejdžericu u meni
plašio je nedostatak kontinenta
razvedenost mene ovdje od mene tamo
hladni apartman iz sedamdesetih
i ono malo
što ne funkcionira u mehanizmu
dobrog ljetovanja

spavali smo u istoj sobi
bez potrebe
da se dijelimo na trećine,
a ne-obitelj me još nije pretvorila
u obiteljsku osobu

mogla sam plutati na leđima
sama oko osam
grgljati prljavu vodu iz trajekta
i zamišljati
da visoki Pelješac
prelazim jednim tužnim korakom