Suho mjesto | Vida Sever

PROSTORVRIJEME

lejdi, pospremi stan
znam da će boljeti tvoju
prahom izobličenu svijest
vađenje riječke soli iz kose
i popluna,
bombona iz plastike
metajezika iz pozdrava
kodovi su ti se rasipali po kuhinji
i ne uspijevam razgovarati
s tobom
stvarno volim tvoju rijeku
u kojoj si ada,
kip submisivne slobode
ipak, izvuci orijentalne marame
iz rukava za koje te držim
nazovi mamu
reci
nemoj zvoniti, čut ću te po stubama
i izgubi sluh
molim te,
iz litre čaja neće proklijati tekst,
pjesma o vremenu
mrzi me i pospremi stan
fotelje već sjede na tebi
nakon desetog dima
možeš drkati na Bergmana na zidu
i dalje te ne prepoznaje jer
kako se sve ne zoveš
složi krevet
u kojem smo četiri dana
ulazile u suživot
voljela sam te
i kad nisi bila relativna
i prozirna u koraku
lejdi,
pospremi stan
rijeka ulazi kroz sve otvore
otvara rabljene škrinje
i čakre
lejdi,
lijepa si i jednobojna
ne rasipaj halucinacije preda mnom
ne zapisuj
mane i prednosti
zaglavljenosti u neredu
iza kojeg ne vidim
kako se zovemo
i jesmo li ikad izašle