Nebeski ekvator | Gordana Benić

PUNI KRUG OKO ZEMLJE

Pravi je misterij kako smo Sjena i ja odlebdjele u svemir.
Dogodilo se to posve neprimjetno, u nekoj vrsti sna
koji se raspada na fraktale, i može se lako usporediti
s mjesečarenjem kroz beskrajne hodnike. U toj snomorici
prizori se ponavljaju, nepogrešivo umnažaju i skraćuju.
Krhotine se rasipaju i preslaguju u petlji vremena koja nas
iznova vraća u nultu točku sjećanja. Otkad se grafitni pokrov
naših snova vinuo u zrak, gibamo se sve brže kroz razbijene
krugove života. Zvona katedrale, mostovi, autoceste i
radioreklame rasipaju se kroz guste šumove kozmičkih
vodopada. Rotiraju mrtvi gradovi zarasli u trave, pokreću
se nevidljivi krateri i naplavine zvijezda.