Nebeski ekvator | Gordana Benić

RAVNOTEŽA VREMENA

 

Kad iz tame nadolaze nejasni šumovi, pratimo beskonačne
ubrzivače svemira, bljesak galaktičkoga vala, suludu vrtnju
materije. U grumenima zemlje koju raznosi vjetar, ljušte se
stoljeća. Izgaraju vruće čestice mraka, svjetlo vibrira u padu
preko nedostupnih obzora. Takva neba prepuštena su letu
bez početka i kraja. Kroz pukotine i duge odsjaje propuštaju
beskrajnu ravnotežu vremena. Na tihim rubovima obzora
ponekad vidimo srebrnu travu protkanu mjesečinom,
pepelne maslačke što svjetlucaju poput svježeg noćnog
zraka u jeseni. Neke od zvijezda trepere u magli, odišu
svjetlošću mladog kozmičkoga jata.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.