Nebeski ekvator | Gordana Benić

TOBOGAN SMRTI

Otkad su astronauti hodali po Mjesecu, kao da s
pouzdanjem zakoračuju u vječnost, predaje govore o dobu
velikog izumiranja. U zrcalima teleskopa vide se odsjaji
nestvarnih boja, lebdeće katedrale od stakla, i nezemaljski
sjaj tisuća godina iskustva. Možda je to obećana zemlja,
božanski aspekt iščezlih bića. Nemoguće je sagledati
vihorna mjesta što su ih ljudi davno napustili. To jezivo
udaljavanje uspostavlja se u malim iskrama i nejasnim
krhotinama. Odlomci bezbrojnih kristala rasprsnu se u
podivljalom zraku. Pomiču se kontinenti, uzdižu milje
bijelih pustinja. Kad rasuti fotoni lebde u beskraju, samo
davna prašina isparava u plavičastu tamu.