Nebeski ekvator | Gordana Benić

REFLEKSIJE TAMNE STRANE

 

Pokraj starog groblja miriše pokošena trava, a treperenje
zemlje i gustoga zraka govori o ledenom cvijeću i snovima
umrlih. To su galaksije na kraju crnog asfalta. Nad trulim
daskama raspadaju se polja lavande, opustošena neba. Pod
kamenim zidom, u nejasnoj dubini, svijetli prah dudovih
svilaca koji se kupuju u Veneciji i krijumčare preko južnih
otoka. Opipljiva modrina proteže se kroz plosnato kamenje i
nevidljive kozmičke zidove. Još bliže, uzduž srebrnog
bosiljka i ljubičastog ružmarina, odiše sjajem davnog
svemira. U plitkoj zemlji raspadaju se katedrale od
ružičastog i bijelog mramora, žuta trava raste iz oštrica
mjesečine.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.