Nebeski ekvator | Gordana Benić

BIJELE ZONE

 

Iza razdoblja tame, kakva još postoji u davno potonulim
kontinentima, nestali su čitavi svjetovi. Poput gorućeg grma
i tlo se razdvojilo u glinene pločice. Besmrtni sjaj spaljuje
blato zatočeno na dnu mraka. To bezgranično kretanje
vijuga prema zvijezdama, odjekuje kroz zimski solsticij i
proljetni ekvinocij, raskriva se horizontalno i vertikalno.
Prigušeni eho raste u pjevu nestabilnih valova, u šumu
neutrina, i u bijelim zonama što se prostiru tako daleko da
nebo blista kao prazno zrcalo.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.