Nebeski ekvator | Gordana Benić

PIJESAK UNIVERZUMA

 

Nakon pada iz drevnoga raja zviježđa Orion, činilo se da je
svemir samo rezonantna kutija, tjeskobni ocean kojeg
usporavaju elektrode. Iz krhotina svjetla ponekad isijavaju
skriveni elementi. U visini nebeskog ekvatora razlažu se
bezbrojni kristali, sjaje dojmljivi dragulji sakupljeni iz suza
prognanih anđela. Kao da smo satkani od fantomskih tvari,
duboko u nebu iščezavamo poput utvara beskraja. Kad
vjetar pokrene oblake prašine, prema rubu kozmosa povlače
se biološki arhivi, gustoća kostiju, krhki sedef školjki,
zrnati karboni iz svijeta duhova, i rasuti komadići zvijezda.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.