Je li to sve | Drago Glamuzina

I LETIMO

moj sin, moja žena i ja
ispod vrtuljka, ne ringišpila, nego onog modernog koji se diže
i spušta. happy family. puni nježnosti jedni prema drugima
nakon godine koja je bila teška.
uskoro sjedamo moj sin i ja,
neki momak zabravljuje sigurnosne šipke i
letimo
sve više
i više.
nisam vjerovao da ta stvar ide tako visoko,
kad je kotač dosegnuo najvišu točku, noge su nam bile okrenute
u nebo a glave prema zemlji.
držim ga oko struka i stišćem,
bojim se da će ispasti
i onda u tom strahu osjetim
bliskost kako struji između nas, iz mog čvrstog stiska.
držim njegov život sa svom svojom ljubavi,
željom da ga štitim,
a žena vrišti na zemlji
drži ga! drži ga!
on također vrišti
od sreće,
podvriskuje,
nije svjestan opasnosti
koje možda i nema,
čemu bi inače služile te šipke