Je li to sve | Drago Glamuzina

MOJ STOL

Stol je zatrpan knjigama, cd-ovima, papirima, kablovima,
od monitora, od slušalica, od zvučnika, od laptopa…
Tuđim rukopisima, mojim rukopisima, ugovorima,
izvještajima, praznim fasciklama…
Tu su i dvije kutije cigareta,
jedna gotovo puna i jedna prazna,
pepeljara, nekoliko kemijskih olovki,
koje uglavnom ne pišu, crveni flomaster,
istekla kartica american expresa,
tastatura, šalica s kavom,
šalica s jučerašnjom kavom,
prazna čaša, bankovni izvodi, dva upaljača na stolu i
jedan ispod stola, externi hard disk,
kutija s disketama koja nije otvorena
barem tri godine. Još kablova,
za spajanje fotoaparata i PC-ja, za spajanje
mobitela i PC-ja, za spajanje externog harddiska i PC-ja…
Na stolu  je i web cam,
koji vjerojatno više ne radi,
i kabel web-cama. Printer
i kabel od printera.
Iznad su police na kojima su knjige
u dva, tri reda,
naslagane jedne na druge,
na sve moguće načine.
Tu je i daljinski za tv, i za dvd,
daljinski za  klimu…
ali nikako ne mogu pronaći
daljinski za liniju.
Iz zvučnika cvili Leonard Cohen.
Iz prizemlja se čuje dreka djece
i vikanje žene
koja ih pokušava umiriti.
Zvrnda mobitel.
Popio sam kavu
od koje sam još nervozniji.
Brujim iznutra i
podrhtavam izvana.
Od cigareta mi se povraća.
Pokušavam čitati druge pisce
kad već ne mogu vlastiti tekstove.
Tražim nešto što će me umiriti
ali sve što uzmem
samo povećava
hrpu knjiga na stolu.