Je li to sve | Drago Glamuzina

MARIJEVI HIJEROGLIFI

Jučer sam vidio Marija,
nakon deset godina.
Došao je u redakciju
i pozvao me na piće.
Kad je vidio da piljim
u brazgotine ispod njegova oka,
rekao je da ga je ugrizao pas u Holandiji.
Bio je u HV-u na Kupresu
i pobjegao van
jer je vidio što nije smio.
U Nizozemskoj je pisao kolumnu
u nekom okultnom magazinu
i sad hoće da mu pomognem
da tiska knjigu.
– Znam da mi nećeš vjerovati,
ali ja sam ti to pisao na njemačkom,
egipatskom, hijeroglifima, iako nijedan
od tih jezika ne znam.
Ali ljudi koji znaju,
kažu mi da je to čisti njemački.
Ja ne znam što je u mene ušlo,
ja sam, prijatelju,
sedam dana sjedio za stolom i pisao.
To je samo teklo iz mene,
nisam se smio dignuti
da mi ne bi što pobjeglo
pa sam pišao ispod stola.
Ljudi koji su to čitali
kažu da je jače od Bibilije!
Kimao sam glavom
i razmišljao kako da se izvučem.

Kad sam navečer došao kući,
prepričao sam ženi što se dogodilo.
Ona je rekla da je uvijek znala
da će taj narkoman poludjeti,
a ja sam ga branio.
Jer je igrao košarku
kako u Vrgorcu nitko nije.
Već sam ga vidio u transu
i znam što sve može, rekao sam
oprezno, a ona me ošinula pogledom.
Sjećam se kad se jednom napušen
klatio po igralištu,
a zatim s dva klinaca
zaigrao protiv najboljih.
Igrao je kao da je nešto ušlo u njega.
Protivnici su se smjenjivali,
a on je ostajao na terenu.
Cijeli dan.
Nepobjediv.
Pogledala me još jedanput,
a zatim je zatražila da joj kažem
gdje sam bio
i zašto joj se nisam javio
na telefon.