Je li to sve | Drago Glamuzina

FOTOGRAFIJA MOG OCA IZ 1972.

Čudno je to s tim stvarima
kako se poklapaju,
čak i kad to ne želiš.
nekoliko dana nakon što sam pročitao Carverovu pjesmu
‘Fotografija moga oca u 22. godini’
gledam u fotografiju svog oca kad je imao 33.
brat i ja virimo kroz prozor moskvića (kod Carvera je bio ford)
a otac stoji vani i drži me za ruku
kao što je poslije cijeli život stajao iza mene,
i držao me kad je trebalo.

30 godina poslije
brat je nazvao
i rekao da je tata umro.

Sad gledam tu fotografiju,
koju smo pronašli među tvojim papirima,
i čitam pjesmu koju sam napisao o tebi i svome sinu.
volio sam te, oče, pišem
i žao mi je što te nisam zagrlio zadnji put kad smo se vidjeli
i to ti rekao,
koliko god se činilo neprilično na godišnjem odmoru,
dok sjedimo preplanuli i nasmijani,
(ništa ne sluteći)
izgovarati takve stvari.