Je li to sve | Drago Glamuzina

ARISTOTELOV BOG

čim sam ušao u autobus
vidio sam je.
imala je lice
kao aristotelov bog
nepokretni pokretač,
i ja, naravno, nisam mogao prestati gledati.
a onda je, u travnom,
okrenula glavu prema curi koja je stajala do nje
i počela otvarati usta.

lice se iskrivilo kao u cirkuskom ogledalu,
usne su se otvarale i zatvarale kao vrata u tramvaju
ruke i prsti lomili se po zraku
a iz grla je dopiralo samo mumljanje.

kao riba na suhom, pomislim
ali onda me zgrabi nježnost,
želja da je zagrlim i čuvam.
tako lijepu i mutavu.

jedan postariji gospodin nije imao tih dilema.
mirno se naslanjao na njenu guzicu
i zurio kroz prozor.
jedna starija gospođa povukla me za rukav
i prosiktala – vidite što joj radi!
očito je očekivala da ću nešto učiniti.
ali ja sam šutio i gledao.
i ona je ponovo šutjela.
mirno, kao da ne osjeća kako se priljepio
taj na njenim leđima.

srećom, vrata su se otvorila i ja sam
izišao van.
bilo je dovoljno dva, tri puta otresti glavom
i sve je nestalo.