Nepravilnosti | Ivan Herceg

ODUVIJEK

Gombrowicz i Nikolaidis ljube se
na tvom djevojačkom nahtkastnu.
Iz sobe u sobu, kao u toplim grobnicama,
more se suši u crno vino.
Odvojeno od neba, daje se
tvojim pepeljastim tabanima.

Sad znam, nedostaješ mi oduvijek
i život bi mogao proći kao tattoo od smole.
I još znam, crna kapetanice,
da moraš sa mnom, bez karte i kompasa.

Prijateljica nek’ snimi kako silaziš
pod vodu, u moja usta kao sjena,
taj sretno potopljeni svijet mornara i nerejida
u kojem završava sve što je ikad započeto.