Nepravilnosti | Ivan Herceg

NEIZRECIVO IME

Daljina je njeno drugo, neizrecivo ime,
mrlja do mrlje koje rastapaju tijela.
A kao da je dodirujem, stišćem u ruci.
Daljina je njeno drugo, neizrecivo ime,
riječ do riječi koje nestaju bez izgovora.
A čini se kao da ih izgovaram,
vrištim slovo po slovo.

„Kraj hotela Maltanski“, govorim svima,
„digla je pogled sa svojih koraka
i otvorila vidik prema zvijezdama,
i putu prema zaspalom Kazimierzu.
Zauvijek s njom u svojoj utrobi.“

„Jela sam sobu u hotelu“, govorila je,
„kraj uzglavlja palila i gasila
svjetla u cijelom gradu,
uvlačila se u nemoćne sjene.
Potraga je trajala cijelu noć,
dok te nisam prepoznala, i zaboravila,
kao čuvara svijeća na Glavnom trgu.“

Potraga je trajala cijelu noć.
Hodamo li i sada, nesretni kao duhovi,
kažimierškim sjetnim ulicama?

Daljina je njeno drugo, neizrecivo ime.