Nepravilnosti | Ivan Herceg

KAKO NESTATI

Pokušavam se sjetiti kako je izgledao
mlađi brat dok spavao je kraj mene,
prije mnogo godina,
njegova lica, škrgutanja zubima
i poneke rečenice u snu,
izgovorene možda baš za ovaj trenutak,
za sjećanje, bez obzira na značenje,
bez obzira na mogućnosti.

Pokušavam se sjetiti i lica bivše djevojke
na fotografiji ne kojoj je stajala s njim
tako mirno kao da bi se inače
mogao urušiti dan u koji smo tada izlazili
i nestati tišina u kojoj smo se
najbolje razumjeli.

Tako razmišljam, izgubljen pomalo u osami
dok pokušavam usnuti u dalekom gradu,
u prostoriji koju sam zauzeo bez borbe,
s TV-om na kojem ne nude pornografiju,
s knjigama i pjesmama
koje padaju po meni sa stropa
kao nekoć po njima bombe
bijednika i nesretnika s okolnih brda.

Tako razmišljam dok sam još na putu,
dok se krećem, govorim i mislim,
daleko od njih oboje,
a oni još dalje jedno od drugoga,
kao da smo onoga dana
koji je završio u bljesku Konice
i huku navijača na stadionu, među svjetinom,
sve troje neuspješno pokušali nestati.