Nepravilnosti | Ivan Herceg

LICEM U LICE

Okrenuti licem u lice,
preblizu smo da izgovorimo bilo što,
prevrući da se naslutimo,
zavučemo jedno drugom
prste u rukave
i plutamo, plutamo,
ispod sebe.

„Dupin na kamenu
noćas je ljubio majčine grudi“,
trebao sam reći.
„Moj crni čovjek
kukavički je čuvao raj“,
trebala si izgovoriti.

„Uvijek sam htjela da oživi,
da bude svemir, tišina
u toplim ustima“,
morala si dodati.
„Uvijek sam htio da odustane,
da bude samo vrtlar, tajna
na rastvorenim dlanovima“,
morao sam šapnuti.

Okrenuti licem u lice,
uvijek si htjela, grudi, majku,
okrenuti licem u lice,
uvijek sam htio, tajnu, vrt,
duboko, duboko
– u sebi, sebi.