Nepravilnosti | Ivan Herceg

KOLIKO ĆE NAS OSTATI?

Dolazili smo i odlazili, svatko za sebe:
rukama na zamišljenoj tebi
pripovijedao sam o svetačkim čudima,
rukama na raspršenom meni
kao slijepac čitala si nenapisano.
Dahom smo se rezali iznutra,
pripijali nepromjenjivim slutnjama neba.

Zadnju si večer stigla bez pitanja:
jezik u oslobođenom uhu, jezik u upitnoj tebi,
jezik u tihim i onim glasnim riječima.

Poslije govorila si o granicama i nesreći,
a ja ti uzvratio da svi su ratovi
među tvojim nogama.
Spomenula si i muškarce koje si ostavila,
i oca koji je napustio tebe,
a zatim sjela u yoga položaj
i rekla da ni za koga više ne želiš postojati.

Kakve ćemo granice iscrtati mi,
sebičnjaci čija krv samo ukrućuje,
kakve, kad bijeli grudnjak u tvojoj ruci
iščezne s prozora autobusa za nevjerne?

Kome ću se predati ja, a kome ti?
Koliko ćemo mjesta ostaviti u sebi
jedno za drugo i koliko će nas ostati
kad prvi snijeg usni u Zagrebu i Pragu?