Nepravilnosti | Ivan Herceg

NESTAJANJE

Zatvoren sam u sobi, zatvoren.
Soba sam ja, soba si ti, soba je riječ.
Katkad se pravi da je nema,
a onda je opet ugledam:
potpuno je bijela, puna praznosti,
kao uzvišena nemoguća bol.
Krevet je crven, jezik je crven,
i moj pogled, i tvoja koža,
u svemiru kojeg svaki tren sve više nema,
gdje razum se suočava s nevjerom slova,
sa savršenom slikom nestajanja,
neprekinutim putovanjem iz sebe
koje može zaustaviti samo Bog.