Pribor za lov i vremeplov | Lana Bojanić

UHVATI ME FOTOGRAFIJOM

Mi smo čitale iste knjige kao djeca
Što je toliko jasno i očekivano
Da se smiješim široko kao lutka i
Nekad mislim, moje je gnijezdo u brkovima Tarkovskog
Nekad mislim, tvoj ti grad ne pristaje
Nekad kažem, kupit ću ti slatkiš na komad
Pa to i učinim, ali tako rijetko i previše je slatko
Ostaviš ga u čaši votke, a vjetar puše toliko
Da je zanjihao ove zgrade od čipke i mora, molim te

Uhvati me fotografijom, Pippi, ali nemoj da ostanem
Karlsson, nemoj da me opet bude strah, ja znam
Samo kako se piše ljubavna poezija, ništa drugo
Osim možda kako je utješan miris zavoja na ruci
Kako me plaše dupla slova
Zelena svjetla na semaforu, oguljeni bademi i
Kako je tvoje ime nalik udahu nakon što sam
S dvanaest godina roneći krivo procijenila udaljenost
I jako udarila glavom o dno broda