Pribor za lov i vremeplov | Lana Bojanić

DŽIN I TONIK I PARAZITI

Sjedim na terasi u potkošulji
I slušam kako se u frižideru kruti led
Više ga stavljam na natučene dijelove svog kartonskog tijela
Nego u recimo džin i tonik
Kažu kako u Meksiku nikako ne smiješ naručiti piće s ledom
Zbog smrznutih parazita koji samo čekaju tvoju toplinu
Da ti se uvuku u mozak, deformiraju nerođenu djecu
Pa više nikad ne možeš napisati pjesmu niti naručiti piće
Ali ovdje led nije opasan, najgore što se može dogoditi
Jest da te podsjeti na oči domorodaca
Kad se onako upilje u moje pretamne
I u njima traže izbjeglice i izbijene zube
Vijesti u sedam
A dovoljno je citirati mog prijatelja iz aparata za fliper:
„Takvi kao ti umiru od prehlade“

Ipak nemam srca misliti o tome sada
Dva sata prije zalaska sunca, s lokvicom pod zapešćem
I bez kapi alkohola u sebi
Umjesto toga želim da znaš
Kako je jedan stih upravo pogrešno zazvučao
Kao miris svjetla u tvojoj kosi
I veličanstveno mi zapeo između gornjih jedinica