Pribor za lov i vremeplov | Lana Bojanić

POŠTAR

Propustit ćemo poštara, ljubavi,
Ali ja bih još tu sjedila!
Sunca je malo i ljudi su previsoki
Šminkam se svako jutro iz straha, ali
Moje su usne i dalje dvije drvene šibice
Poljubi me kad te upoznajem sa svojim kolegama
Pa i što s tim poštarom?
Mislim da su i moju sliku već pomaknuli
Iza keramičke ribe ili Biblije
Zato ne mogu zaspati
Hajdemo radije na buvljak ili naučiti curling
Hajdemo s kršćanskom mladeži na večeru
I okladiti se da nećemo misliti o roditeljima
Ne do deserta: onda ćemo se svađati
Hajde da se pretvaramo da je ovo prvi put
Da ne znaš kako je koža na mojim leđima karirana strahom
Da ne znam kako koketiraš s poštarom
Hajde da ne govorimo istim jezikom!
Reci mi na engleskom: ‘How do you do?’
‘Que sera, sera’
Pitaj me voli li moj otac morske plodove
I kako su mirisale majčine ruke
Dok bi mi pokrivala oči na scene seksa
Mislim da mi zubi opet rastu, ljubavi
Lovit će me zbog slonovače uskoro
Čitave bande lovokradica i zubić vila
Ostanimo tu.
Neka misle da smo već krenule dočekati
Tog tvog jebenog poštara, novi IKEA katalog
I opomenu komunalnog poduzeća
Prevarimo ih, ljubavi
Oni ne znaju da više ne osjećam svoja stopala
Ni kvačice na tekstilu svojih leđa
Možda je od hladnoće? Možda zbog praznog stolca?
Ili je, možda, zbog vrećica ispod poštarovih očiju
U koje sam spremila sve što posjedujem i sad
Više ne mogu naći ništa vrijedno spomena