Pribor za lov i vremeplov | Lana Bojanić

U ZAGREBU, NEDJELJA

Sunce mog grada miješa se s tvojom kožom
Dok pričam kako ovdje žene rudara
Svake zore mole ispucalim dlanovima
Pokušavaju nam zviždati pod prozorom
A nas nema do utorka ujutro
Iako fiksni telefon još ponekad zazvoni
Ruke su zauzete za odgovor, ruke lome koru
I pričaju o cvjetovima soli gluhonijeme slikarice
Kažem: mislim da je stvar u tvojim usnama
Nikada se ne mogu do kraja sklopiti
Kao polomljeni kišobran, koliko god pazila
Namočit ću se, iako prognoza šapuće sunce
Vrane masnog i zalizanog perja
Kao dileri iz filmova devedesetih
Ravnodušno piju iz blatnih lokvi

Dok se držimo za dah
Iza zidova na porculanskim tanjurima
Mirno spavaju korice kruha