Pribor za lov i vremeplov | Lana Bojanić

JESEN NA TERASI HOTELA FONTANA

Na terasi Hotela Fontana plešu za duhove
A ti pogledavaš preko ramena kao da nekog čekaš
Jesen je ipak navratila i prozori se sklapaju u sebe
Sve s cvijećem i licima, kao slikovnice
Kesteni se rasprskavaju još u zraku
Vulgarno sjajni, naučeni na tvoje oči.

Jučer sam nazvala jer je nemir opet
Prijetio prepoloviti Korejski poluotok
Negdje ispod pupka
Dok su se moji prijatelji zaljubljivali
Punih usta recitirali poeziju i kasnili na autobuse
Pa trčali za njima mokrim ulicama kroz
Gustu noć, ja se nisam ni pomakla

Otežala licem suncokreta
Noktima od rastopljenog metala
Prepunjena kao dječački džep:
Kolovoza bez lubenica
Socijalističkih nebodera
Visoke trave spaljene ljetom
U kojoj ležiš i pretvaraš se
Da spavaš