Pribor za lov i vremeplov | Lana Bojanić

PISMO U EL SHATT

za I. B. (1928. – 2016.)

Ti uređuješ zidne novine na jeziku s drugim okusom maslina
I kad nitko ne gleda
Viriš kroz rupe što ih ostavljaju čavlići
Kao kroz ključanicu
Tamo djeca tvoje djece ubacuju satelite u koš na „suzu“
I potpisuju se tvojim imenom
Ja pišem poeziju prevodim je ne spominjem te u njoj
Pišem nekako teško, ni snijeg se ovdje ne hvata tla
Za večeru oboje objedujemo samo konzerve
Ne ostavljaj ih na suncu jer se napuhnu kao trbuh mrtvog kita
I onda lutak u njemu plače toliko glasno
Da izgubiš apetit
Umalo nazovem kući da pitam jesmo li imali išta zajedničko
Osim teške naravi i madeža ispod oka
Pa propadnem u noć
Kao u suhi pijesak Sinaja koji ne sudjeluje u protoku vremena
Svaki put kad na jednom kraju lente vremena nema tople vode
A na drugom hladne
Pa se tražimo žedni i prljavi
Svaki put kad se negdje puca, a netko negdje uvijek puca
Ne boj se, ne mogu nam ništa
Ja te čuvam bolje nego crno-bijela fotografija
Mi smo se sakrili u daleko dok ne prođe