Pribor za lov i vremeplov | Lana Bojanić

VODA SE DIŽE

Ove ću godine sasvim izvjesno propustiti jesenji ritualni suicid
Malih crvenih buba na prozorskoj dasci, ali ništa zato
Da je bilo nešto što se o tome trebalo dokučiti već bih to i učinila
Pa mirno pakiram samo znojnu odjeću, svoju sol
Ja rudnik sam i rudar u njemu, ja sam odgojena austrougarski
Moj dida i ja pristojno smo držali vrata lopovima
Ja imam novu osobnu iskaznicu i istu frizuru već deset godina
Ja odlazim, ponavljam iznova i iznova, već je svima dosta, ja sam hrabra
Ponavljam, ne bojim se ni dubina ni visina ni tučnjava ni kukaca
Jedino me strah da će moj novi stan imati televizor i da ću jednu večer
Prepoznati par nogu, nekoliko ulica i jednu lipu
I dubok glas će reći: Voda se diže

Voda se diže kao one godine kada je u drugom gradu
Dida držao moju tek rođenu majku
U trećem gradu slijeva na karti mojih mokrih leđa
Dok je ovaj budući grad mirno spavao na stranom jeziku
Kako to samo daleki znaju:
Život se komplicira, voda se diže
Ne boj se, gutaj, nije slana,
Ne još